Klara Petrović: Obožavam kada ljudi dijele svoje znanje putem društvenih mreža, svašta možemo saznati jedni od drugih

Klara Petrović nezavisna je kustosica čiji dobro poznati kulinarski TikTok profil broji preko 130 tisuća pratitelja. Diplomirala je komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu, a danas svojoj publici gotovo svakodnevno na TikTok-u pruža lifestyle i kreativan kulinarski sadržaj. Poznatija kao ‘Klapet’ često dijeli razne recepte, ali i načine na koji održava zero food waste u svom domu, kao što je iskorištavanje ostataka hrane, kupnja namirnica te organizacija hladnjaka i priprema jela.

Kako izgleda Vaš proces kupovine namirnica? Planirate li obroke unaprijed, kupujete li hranu u velikim ili malim količinama?

Mogla bih u svakom dućanu s namirnicama i na svakom štandu provesti sate jer me toliko zabavlja zamišljanje recepata. Obožavam gledati proces pripreme hrane i istraživati kako da namirnice što dulje ostanu svježe, pa je to jedna dobra navika koju sam stekla te se trudim nakon kupovine pripremiti sve namirnice. Provesti dan sjeckajući, gujeći i kuhajući za nadolazeći tjedan, često mi se čini kao savršeno provođenje dana. Na primjer, oguliti i narezati mrkvu na nekoliko načina pa pospremiti u posude kako bih bila sigurna da ću je iskoristiti. Mislim da, kao i svima, i meni padne mrak na oči kad se sjetim da moram prvo oguliti i narezati nešto da bih to jela. Ovime eliminiram taj korak. Zapravo sam najproduktivnija kad mi je hladnjak gotovo ispražnjen jer mi je to kao neka igra - što mogu smisliti da se najedem, ali da istovremeno što dulje ne odem u dućan?

Iz centra grada preselili ste u stan s povrtnjakom. Koliko se od tada promijenio vaš način planiranja, pripreme i kupovine hrane?

Dečko i ja presilili smo u stan koji slučajno ima vrt koji smo mogli preuzeti, a naš način života se prvenstveno promijenio jer smo u centru bili nagurani u 27 kvadrata sa psom, na četvrtom katu bez lifta. Za mene je bila velika promjena imati prostranu kuhinju, zbog čega sam dobila više motivacije isprobavati recepte i učiti kako iskoristiti namirnice na najbolji mogući način.

Kada sam shvatila da možemo imati povrće nadohvat ruke, odmah sam naručila milijun različitog sjemena i posadili smo daleko previše biljaka. Prve dvije godine sada gledam kao testne jer smo naučili koliko koja biljka zapravo izraste, koliko im vode i sunca treba i koliko je važno poštivati životni tijek biljke te je pokušati zasaditi na vrijeme. Osim toga, još uvijek učim čitati godišnja doba, dolazak prvog mraza i računati vrijeme kako bismo osigurali što bolji urod! Također, važno je planirati vrt kako biste bili sigurni da će vam stati sve biljke koje ste zamislili.

Ne držim se nekog određenog načina sadnje, skupljam savjete gdje god stignem i primjenjujem ih na ono što sadim. Ove zime započeli smo zimski vrt jer sam ja imala veliku želju naučiti saditi češnjak i luk, a dijeljenjem vrta na TikToku otkrila sam da mogu posaditi i matovilac, špinat, rukolu, mrkve i grašak pa sam ih i posadila! Svašta možemo saznati jedni od drugih i obožavam kad ljudi dijele svoje znanje putem društvenih mreža jer sam ja više-manje sve o sadnji saznala na YouTubeu.

Koliko svojih svježih namirnica koristite u odnosu na kupljenu hranu? Kupujete li organsko i lokalno?

Naš vrt je otvoren svim susjedima tako da uvijek mogu ubrati ondje što god žele. Prve godine smo, na primjer, plivali u paradajzima i nismo znali kamo bismo s njima, ali na kraju smo ih zapravo toliko podijelili i jeli kroz ljeto da ih nismo imali dovoljno za izradu zimnice. Osim toga, raštika se pokazala kao nevjerojatno zahvalna biljka, kao i začini koji se svake godine vraćaju sve veći i veći!

Bilo bi super kad bi u Zagrebu bilo više komunalnih vrtova kako bi se što više ljudi okušalo u uzgoju povrća. Trudim se kupovati lokalno i organsko, a i živimo u dijelu Zagreba koji ima male dućane s proizvodima hrvatskih OPG-ova pa nam to nije teško. Prevelik izbor u dućanima mi stvara stres pa sam s godinama razvila naviku da kupujem namirnice koje su najbliže svom izvornom obliku jer mi to olakšava tjeskobu tisuća metara kvadratnih polica. Pod time mislim da pregledam sastojke na svim pakiranjima i pretražim internet ako ne znam što neki od spojeva u sastojcima znači. Na taj način sam jednom otkrila da su jedne od krušnih mrvica imale otprilike petnaestak sastojaka od kojih za neke nisam nikad čula, a ja sam dotad mislila da su sve samo “brašno, voda i sol”.

Video koje plasirate često su, osim zanimljivog sadržaja, i edukativnog karaktera. Mislite li da potičete svoju publiku na zero food waste?

Bilo kakav recept će uvijek biti edukativan za nekoga, a ja volim koncept iskorištavanja svakog dijela povrća ili životinje koju jedemo, ako tu životinju kupujemo cijelu. Restorani to oduvijek rade, ali doma imamo naviku bacati ono s čim ne znamo što bismo. Kad sam podijelila video o temeljcu iz zamrzivača, koji se radi od kora i dijelova povrća koje bismo inače bacili, bilo mi je jako drago kad bi mi se javili ljudi koji su i sami odlučili to isprobati. Kao što u dućanu pretražim internet da saznam što neki sastojak znači, tako kad se, na primjer, nađem ispred hrpe lišća rotkvica, odmah ukucam “what can I make with radish leaves?” i često naiđem na hrpu super recepata i savjeta koje onda dalje dijelim.

Kakve recepte preferirate i što najviše volite jesti?

Zapravo najviše volim raditi kvasno tijesto. Kruh sam davno počela peći i sumnjam da će mi ikad dosaditi jer obožavam mijesiti tijesto i isprobavati razna brašna. Osim toga, velik sam fan otkrivanja novih začina i izrade vlastitih začinskih mješavina jer se osjećam kao srednjovjekovna vještica. Teško mi je odabrati neko najdraže jelo jer nisam nimalo izbirljiva i sve ću probati, a najvjerojatnije i uživati u tome.

Usudite li se reći da je održivost dio vašeg stila života? 

Voljela bih reći da, ali mislim da sam tek na pravom putu prema održivosti. Trudim se kupovati održivu modu i second hand, a odjeću koju više ne nosim uvijek poklanjam. Sve što posjedujem iskoristim dok se potpuno ne raspadne ili popravljam dok više ne mogu. Trudim se kupovati samo ono što uistinu trebam. Otkad sam kupila mašinu za šivanje ove godine, govorim si da ću si sašiti svoje pamučne blazinice i taj plan mi je u glavi već barem 6 mjeseci i nikako da to napravim! Voljela bih i da nam proizvođači pomognu u održivosti tako da ne moramo kupovati jedan krastavac umotan u plastiku jer je jeftiniji od onog koji nije pa se onda pitati je li ta plastika reciklabilna ili ne. Osim toga, jako mi se sviđa da je sve više i više žena koje dijele nevjerojatne komade koje nađu u second hand dućanima jer mnogi ljudi imaju predrasude prema rabljenoj odjeći.